Posljednji san

Knjiga mnogih otkrića. I prije sam znao da je Almodóvar veliki pisac, trebalo je još samo otkriti otkada. Od djetinjstva pa sve do evo ovih dana, svojim pisanjem kao da nas za ruku vodi kroz začudnu šumu. Čitajući ove priče ne znaš jesi li pozvan u njegovu glavu ili u njegovu dušu. Kako bilo da bilo, prava nagrada. I takav divan uvid. - Ray Loriga „Ova knjiga ponajviše nalikuje rascjepkanoj, nepotpunoj i ne baš sasvim razgovijetnoj autobiografiji. Usprkos tome, vjerujem da će čitatelj na koncu dobiti ponajviše informacija o meni kao sineastu, kao pripovjedaču (piscu) i o tome kako se u mojem životu sve to uspijevalo ispreplesti s još ponečim.” Tako svoje djelo predstavlja Pedro Almodóvar u uvodnom dijelu, predstavljajući ujedno i svaku od dvanaest pripovijedaka od kojih je sačinjeno. Ima u njemu različitih razdoblja, od kraja šezdesetih pa sve do danas, a u svima se zrcale njegove duboko prisutne opsesije: mračno doba školovanja, slavlje humora, njegov umjetnički razvoj, neugodna strana popularnosti ili utjecaj fikcije na život. Nudeći višestruke slojeve čitanja, Posljednji san ustvari je katalog načina pripovijedanja i otkriva nam pisca koji je potajice iznjedrio izuzetno književno djelo. Iz kritika: Pronađeno blago, kolekcionarski san, album sa sličicama u kojem blistaju odbljesci genijalne mašte. - Sabina Urraca Almodóvarova proza umješna je i oštroumna kao i njegovi filmovi. (…) Nešto, da se tako izrazim, poput iskričavog Warhola, ali žešće. - The Times Majstor umijeća pripovijedanja razuzdanih i smionih priča. - Le Quotidien du Cinéma Malo upozorenje svim filmskim redateljima koji pišu. Ovo nije Woody Allen, još manje je Werner Herzog, prije bi mogao biti silno duhoviti William Burroughs: no to je Pedro Almodóvar. - Buchkritik – Deutschlandfunk Kultur Svojom blagom i pronicljivom pozornošću kao da se trudi ljudske strasti sljubiti s nedokučivom logikom života, stoga Almodóvar razmatra cjelokupan spektar boja naše duše: bol, tugu, ljubav, čežnju, ushit, nemir, neobuzdan poriv za komuniciranjem, izbezumljenost šutnjom. - Antonio Tabucchi O autoru: Pedro Almodóvar (Calzada de Calatrava, 1949.), filmski redatelj, scenarist i producent, uz Buñuela kultno ime španjolskog i svjetskog filma. Njegov filmski opus sastoji se od dvadeset četiri filma. Osvojio je sve važne međunarodne filmske nagrade među kojima se ističu dva Oscara, dva Zlatna globusa, Zlatni lav, dvije nagrade festivala u Cannesu i šest nagrada Goya. Autor je kratke priče Fuego en las entrañas (Vatra u utrobi) (1981.) i kronika čija junakinja zna utažiti pokvarenu maštu i prljave strasti, a ime joj je Patty Diphusa (1991.). El último sueño (Posljednji san) prva je njegova zbirka pripovijetki. O urednici: Nada Brnardić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, urednica ju u Nakladi Ljevak u Zagrebu. Uredila je više od dvije stotine naslova objavljenih u bibliotekama Cicero, VSK, Graham Greene, Civilizacija i kultura te Bookmarker. O prevoditeljici: Željka Somun diplomirala je 1992. francuski i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje živi i radi. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca od 2005. Članica je Francuskog i Španjolskog TransLaba. Popis autora čija je djela dosad prevela čine: Léon Bloy, Michel Rio, Philippe Lançon, Jean-Baptiste Del Amo, Isabel Allende, Fernando Aramburu, David Foenkinos, Antonin Varenne, Yuri Herrera, Joël Dicker, Jorge Bucay, F. J. Palma, Ramón Díaz Eterovic, Roberto Bolaño, Gabriel García Márquez, Javier Marías, Juan Arias i Luis Sepúlveda. Također prevodi grafičke novele te je u izdanju FIBRE prevela djela koja su napisali: Riad Sattouf, Lupano&Rodguen, Cyril Pedrosa, Dilies&Hautière, Bastien Vivès, Emmanuel Lepage, Lax&Giroud, Zidrou&Oriol, Nury&Henninot, Nury&Bruno i Blier&Lax. Prevela je desetak igranih i dokumentarnih filmova za HRT. U okviru projekata TransLaba okušala se u prevođenju poezije francuskih pjesnika, belgijskih autorica (časopis Tema) i alžirske pjesnikinje Samire Negrouche (Revija malih književnosti, “Pobunjena želja”). U dvojezičnom izdanju Druge priče, “Moje svjetlo i druge pjesme”, s engleskog i španjolskog prevela je zbirku pjesama kolumbijskog pjesnika Maria Angela Quintera te za istog izdavača dvojezičnu prijevodnu zbirku južnoameričke poezije „Sve ljubavi“. Iz knjige: Ovim prostorima meksičke savezne države Morelos kruže brojne legende, ovozemaljske, duhovne, vegetacijske, kozmičke. Chavela je isto tako u suživotu s jednim vulkanom nezgrapna imena, Popocatépetl. Sa živim vulkanom koji je u prošlosti bio muškarac, ljubavnik, posrnuo pored tijela mrtve mu voljene. Zapisujem imena onako kako silaze s Chavelinih usana i priznajem joj svoje poteškoće pri izgovoru tog dočetnog „petl”. Govori mi kako je u jednom razdoblju ženama bilo zabranjeno izgovarati ta slova. Zašto? Samo zato što su žene, odgovara mi. Jedan od najneshvatljivijih (a svi su takvi) izraza mačizma u zemlji koja se toga i ne stidi. Za tog mi je mojeg posjeta isto tako rekla: „Mirna sam”, a to mi je ponovila i u Madridu. S njezinih usana riječ „mirna” poprima puninu svog značenja, spokojna je i bez straha, bez strepnje, bez očekivanja (ili su sva očekivanja itekako prisutna, ali to se ne da objasniti), naprosto mirna. Rekla mi je još i ovo: „Jedne ću se noći zaustaviti”, i ta riječ „zaustaviti” teško je odjeknula, a istovremeno je bila i prozračna, konačna te u isti mah i sasvim usputna. „Malo-pomalo”, dometnula je, „sama, i uživat ću u tome.” Tako je rekla.